Prema orijentaciji mlinskoga kola pripada mlinovima-žličarima s vodoravno položenim mlinskim kolom. Taj tip mlina naziva se još i grčki mlin jer je nastao u staroj Grčkoj ili skandinavski jer se u Skandinaviji dugo zadržao u uporabi. Građeni su na mjestima gdje je bilo malo vode zbog sezonske izmjene vodenog toka.

Mlinica je sagrađena od kamena. Temeljni zid do korita rijeke zidan je većim kamenim blokovima zbog statičkih razloga, dok su ostali izvedeni od manjih kamenih klesanaca. Zidovi u prizemlju debeli su oko 70 cm, a na katu 65 cm. Zapadnom stranom vodenica je prislonjena na liticu. Krov je dvostrešan, prvotno je bio prekriven kamenim pločama, a poslije kupom kanalicom (glinenim crijepom).

Na katu je zacijelo bio mlinarev stan. Veza između prizemlja i kata ostvarena je drvenim stubama. Vrata na prvom katu služila su za pristup ustavama. U mlinici su bila četiri mlina. Iznad svakoga mlinskog kamena nalazio se drveni koš piramidalnog oblika s užim dijelom okrenut prema dolje u kojega se sipalo mlivo. Voda za pokretanje mlinskog pogona dolazila je kanalom pa se usmjeravala u manja korita te dalje na turbine mlinskih kola.

Zbog starosti, graditeljske vrsnoće, položaja i ambijentalne vrijednosti mlinica je proglašena kulturnim dobrom.