Od 1922. god. djeluje i kao sveučilišni profesor, a godinu kasnije postaje rektor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imao je niz samostalnih izložbi i sudjelovao u brojnim skupnim izložbama u domovini i svijetu, izlažući u velikim svjetskim muzejima. Između ostalog, samostalno je izlagao i na XI. Biennaleu u Veneciji, u Victoria and Albert Museumu u Londonu, u Parizu, Pragu, New Yorku, Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, St. Luisu, Bostonu i Clevlandu. 1947. na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti izlaže u Metropolitan Museumu u New Yorku kao prvi živući umjetnik kojemu je taj muzej organizirao izložbu. 1947. god. odlazi živjeti u SAD gdje je imenovan profesorom na Umjetničkoj školi pri Syracuse Univeristy, New York. Od 1955. god. živi i održava predavanja na postdiplomskom studiju sveučilišta Notre Dame, South Bend, Indiana, a ondje i umire 16. siječnja 1962. Sahranjen je 24. siječnja u obiteljskoj grobnici u Crkvi Presvetog Otkupitelja u Ružiću kod Otavica.
Meštrovićeva djela danas su izložena diljem Hrvatske i svijeta, a značajan dio svojih radova umjetnik je posvetio i darovao zavičaju. Pokraj Otavica projektirao je i dao izgraditi Crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Meštrović, a u Otavicama se mogu vidjeti i druge njegove građevine (obiteljska kuća, Škola, Antimalarična stanica). Značajan dio umjetnikove ostavštine može se razgledati i u Drnišu. U Gradskom muzeju Drniš su izložene Meštrovićeve skulpture i slike, na oltaru župne crkve Gospe od Ružarija postavljena je skulptura Gospe Petropoljke, a na javnim gradskim površinama postavljene su i skuptura Majka s djetetom, reljefi Sv. Roko i Orači te fontana Vrelo života.